Ovaj blog ima za cilj širenje Radosne Vijesti
Protestantizam
Shoutbox
10.4.2015. 8:23 :: Cara Pemesanan Jelly Gamat
makasih banyak
7.9.2015. 1:17 :: Mpasi terbaik Untuk si kecil
cara merawa bayi dengan aman.
16.10.2015. 9:30 :: Obat Diabetes
obat diabetes
ace maxs 1000 Macam Penyakit
5.12.2016. 16:16 :: Info Referral


Good suggestions, I’ll pass this along to others I know that supervise training staff
13.3.2017. 8:40 :: qnc jelly gamat
solusi untuk mengobati segala macam penyakit
11.4.2017. 16:15 :: Prediksi Togel Online
Please visit my site to play game online. You'll get FREE Gadget Monthly If You're Register !

11.4.2017. 16:24 :: Prediksi Togel Online
This Blog Works GREAT ! Thank you. C'mon visit and register, You'll get FREE Gadget Every Month !

11.4.2017. 16:29 :: Bandar Togel Online Teraman
Thank you, this worked great :) Ok, continuing on since now she wants some other stuff. 

23.10.2017. 11:06 :: News Segar
<div>Vegas303 see you don’t monetize your blog, don’t waste your traffic, you can earn additional cash every month because you’ve got high quality content. If you want to know how to make extra $$$, search for: Indodepo.</div><div><
23.10.2017. 11:09 :: Taruhan Bola Online Terpercaya
IndoWin thinks after see your website needs some fresh posts. Writing manually takes a lot of time, but there is tool for this time consuming task, search for: Indodepo.

23.10.2017. 11:12 :: Berita Segar
IndoWin.me Very Comfortable Visit Your Blog. Thank you so much that you write really much articles. Salut ! Love youuuuu.. 
23.10.2017. 11:14 :: Taruhan Bola
IndoWin.me wants you produce more articles. Dear Dearest Owner Of This Blog, this is very nice website !!! Man .. Excellent .. Amazing .. I’ll bookmark your site and take the feeds alsoI am happy to find so many useful info here in the post, we
23.10.2017. 11:17 :: Agen Judi
No need to think twice, ofcourse IndoWin.me will revisit to this blog. Really nice design and good writing, keep your excellent work !

23.10.2017. 11:20 :: Situs Taruhan Bola Online Terpercaya
IndoWin.me consider you must write more articles. You're really makes my day full of information. Thank you so much for your kindness created the articles and the blogs. 

23.10.2017. 11:28 :: Situs Taruhan Bola Online Terpercaya
IndoWin.me really enjoy with your blog. Thank you so much dear writers, you makes my live easier. I’ve been browsing online more than three hours as of late, yet I never discovered any fascinating article like yours. It is pretty price enough f
23.10.2017. 11:32 :: Taruhan Online
IndoWin.me Really Amazed With Your Jobs, Guys ! Superb, beyond than amazing ! This piece of writing makes me enjoy to read and really nice design ! Cheers, success for you. Come visit my blog about News. ;) <div><br /></div>
23.10.2017. 11:35 :: Taruhan Bola Online Terpercaya
Actually IndoWin.me really trust on the writer of this Blogs. You may trust what you read, but you can't get nice information without more pay attention and read carefully. 

23.10.2017. 11:38 :: Taruhan Bola
The Only One Trusted Bookie About Sports is IndoWin.me, Visit and you won't regret it ! FREE REGISTER !!!
23.10.2017. 12:52 :: Taruhan
IndoWin already surfing online more than 15 hours a day, yet I never found any interesting article like yours. It is pretty worth enough for me.

23.10.2017. 12:55 :: Judi Online
<div>Greetings for writers by IndoWin ! This is very useful advice in this particular article ! It’s the little changes that produce the greatest changes. Thanks for sharing !</div><div><br /></div>
23.10.2017. 12:58 :: Berita Game
<div>Hey Dear, very nice website !!! Hey Mister .. So Excellent .. So Amazing .. I’ll bookmark your site and take the feeds alsoI am happy to find so many useful info here in the post, we need develop more techniques in this regard, thanks for
23.10.2017. 13:01 :: Agen Judi
<div>IndoWin.me and IndoDepo.com Really Thanks to you, that recently been searching for info approximately this subject for a long time and yours is the greatest I have came upon till now. But, what in regards to the bottom line? Are you certain in r
23.10.2017. 13:04 :: Agen Bola
IndoWin.me and Indodepo.com stumbled over here from a different web address and thought I should check things out. I like what I see, so I'm just following you. Look forward to looking over your web page repeatedly. Wait for another post, will be bac
23.10.2017. 13:07 :: Berita Game Terupdate
Indodepo Thinks this piece of writing is fastidious, my girlfriend was visit and doing analyzing these site, so enjoy to read and really nice design ! 

23.10.2017. 13:09 :: Berita Otomotif
<div>Burtor think the admin of this web site is really working hard in support for design, because here every data is the quality really amazing. Keep up your good job, bro !  </div><div><br /></div>
23.10.2017. 13:14 :: Berita Sepakbola
Ciao Saluti, owners of this sites, really nice job,there are so many people searching about that now they will find enough sources by your tips.

23.10.2017. 13:17 :: Agen Bola
Indodepo.com say this post is really superb beyond of amazing ! Got what you are trying to say here. Very impressive and really good information. Thanks for the sharing !

TagList
Izdvojeno
Nema izdvojenih postova.
TagCloud
Anketa
Tko ili što može duši osigurati odlazak u raj-u nebo?





 
Arhiva
« » stu 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Brojač posjeta
25420
Blog
ponedjeljak, listopad 26, 2009
Izvor: http://www.vjera.net/index.php?option=com_content&view=article&id=69:pismo-ljubavi-pravoga-oca&catid=49:clanci&Itemid=41


Dijete moje…

Moguće da me ne poznaješ, ali ja o tebi sve znam …Psalam 139:1

Znam kada sjedaš i kada se ustaješ …Psalam 139:2

Sve tvoje staze su mi poznate …Psalam 139:3

Pa i svaka vlas na tvojoj glavi je izbrojana …Matej 10:29-31

Sazdan si prema mome obličju …Postanak 1:27

Nalaziš se u meni, gdje se krećeš i živiš …Djela 17:28

Jer si od mojega roda …Djela 17:28

Znadoh te prije nego si začet u majčinoj utrobi …Jeremija 1:4-5

Izabrao sam te još kada sam planirao stvaranje …Efežanima 1:11-12

Tvoj život nije slučajnost, jer svi su tvoji dani u mojoj knjizi zabilježeni …Psalam 139:15-16

Ja sam bio taj koji je odredio pravo vrijeme tvoga rođenja, i mjesto tvoga življenja …Djela 17:26

Načinjen si čudesno i predivno …Psalam 139:14

Jer ja sam te satkao u majčinoj utrobi …Psalam 139:13

Ja sam te na dan tvojega rođenja izveo na svijet …Psalam 71:6

Oni koji me ne poznaju, krivo me predstavljaju …Jovan 8:41-44

Ja nisam udaljen i gnjevan, već sam izražaj savršene ljubavi …1 Jovanova 4:16

A žudnja mi je da tu svoju ljubav obilato na tebe izlijem …1 Jovanova 3:1

I To jednostavno zato što si moje dijete a ja tvoj otac …1 Jovanova 3:1

Pružam ti više nego ti je tvoj zemaljski otac ikada mogao pružiti …Matej 7:11

Zato što sam ja savršeni otac …Matej 5:48

Svaki dobri dar kojega primaš dolazi iz moje ruke …Jakov 1:17

Jer se brinem za tebe i podmirujem sve tvoje potrebe …Matej 6:31-33

Moj plan za tvoju budućnost je uvijek ispunjen nadom …Jeremija 29:11

Zato što te ljubim ljubavlju vječnom …Jeremija 31:3

Moja razmišljanja o tebi su bezbrojna i ne mogu se izjednačiti s pijeskom na morskoj obali …Psalam
139:17-18

Nad tobom se radujem pun veselja …Sefanija 3:17

I nikada ti neću prestati činiti dobro …Jeremija 32:40

Jer ti si moja predraga svojina …Izlazak 19:5

Želim te čvrsto utvrditi svim srcem svojim, svom dušom svojom …Jeremija 32:41

I želim ti objaviti predivne i nedokučive tajne …Jeremija 33:3

Ako me potražiš svim svojim srcem, naći ćeš mePon … Zakon 4:29

Raduj se u meni i ja ću ispuniti sve želje tvoga srca …Psalam 37:4

Jer ja sam taj koji proizvodim u tebi te želje …Filipljanima 2:13

Ja sam u stanju učiniti neograničeno više nego ti možeš i pomisliti …Efežanima 3:20

Jer nitko te ne može utješiti i ohrabriti kao ja …2 Solunjanima 2:16-17

Ja sam također i Otac koji te tješi u ma kakvim nevoljama…2 Korinćanima 1:3-4

Kada si bio skršena srca, bio sam ti blizu …Psalam 34:19

Nosio sam te blizu svoga srca, kao što pastir nosi janje u svojemu naručju …Isaija 40:11

Dolazi dan kada ću otrti svaku suzu s tvojega lica …Otkrivenje 21:3-4

I uzeti ću svaku bol koju si podnosio ovdje na zemlji…Otkrivenje 21:3-4

Ja sam tvoj Otac, i ljubim te isto kao što sam ljubio svojega sina, Isusa …Jovan 17:23

Jer je u Isusu moja ljubav prema tebi savršeno objavljena …Jovan 17:26

On je potpuni izražaj moje biti …Hebrejima 1:3

On je došao praktično pokazati da sam za tebe, a ne protiv tebe …Rimljanima 8:31

I da ti kaže da ja ne brojim tvoje grijehe …2 Korinćanima 5:18-19

Isus je umro radi toga da se mi, ti i ja, izmirimo …2 Korinćanima 5:18-19

Njegova smrt je najuzvišeniji izražaj moje ljubavi prema tebi…1 Jovan 4:10

Dao sam sve što sam ljubio, samo da bi mogao pridobiti tvoju ljubav …Rimljanima 8:31-32

Ako primiš moj dar, mojega sina Isusa, mene primaš …1 Jovanova 2:23

I nikada te više ništa neće moći opet odvojiti od moje ljubavi …Rimljanima 8:38-39

Vrati se kući i ja ću sazvati najveću veselicu kakvu nebo još nije vidjelo …Luka 15:7

Oduvijek sam bio Otac, i uvijek ču Otac i ostati …Efežanima 3:14-15

Sada ću ti postaviti najvažnije pitanje tvoga života:… Želiš li i ti biti moje dijete?… Jovan 1:12-13

Čekam na tvoj odaziv …Luka 15:11-32


Ljubi te, Tvoj Tata,

Bog Svemogući
protestantizam @ 17:42 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, listopad 23, 2009
Ispricavam se svima koji su bili osudjeni mojim clancima od prije, shvatio sam st je operiralo i stoga sada kao onaj koji je od toga slobodan zelim s vama podijeliti tu spoynaju koju mi dade Bog.
Nije moje suditi itkomu, napadati, kritizirati, jer Bog koji je ljubav i milost ljubi i zeli da svi budemo jedno u Isusu, da Isus bude glavni, da natjecanje i nametanje zamjeni poniynost i ljubav koja samo od Njega dolazi.
Dugo nisam pisao ovdje, obisao sam crkve, proucio Rijec i istinske ljude vjere  koji su se u potpunosti predali Bogu.
Znate sto sam nasao? Nasao sam da niti jedan od njih nije rekao> ja sam protestant, katolik i samo sam ja ispravan... Ne, oni su ljubili i to bezuvjetno, a tu ljubav im Bog stavi u srce.
Evo primjerice Charles Finez, pa Majka Tereya i jos mnogi drugi koji su predali svoje zivote Isusu.
Raspravljamo dali je ispravan Strismajerov govor, dali je falsifikat ili ne, a zaboravljamo na ljubav.
Da, zalim sto sam govorio drsko, ali o istini koju sam dobio ne mogu sutjeti i zalost mi je kada netko sa zavodljivim naukom tjera ljude od Spasitelja dajuci pogresnu sliku o Njemu.
On je tako jednostavan, pun ljubavi i razumije nas u svakoj nasoj situaciji i znam> SVI MORAMO DO NJEGOVIH NOGU DOCI PONIZNO i tada vise necemo vidjeti katolike, pravoslavce, protestante, vec bracu i sestre koje Bog ljubi i za koje je Isus takodjer umro.
Eto, idemo dalje s novim spoznajama u ljubavi Boga Zivoga koji nam daje mir i ljubav
protestantizam @ 17:36 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 25, 2009
Govor Josipa Juraja Strossmayera u Vatikanu 1870. PDF Ispis E-mail
Ocjena: / 10
LošeOdlično 
Ponedjeljak, 27 Listopad 2008
Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš - onaj na nebesima. (Matej 23:9)
Govor Josipa Juraja Strossmayera (1815-1905) u Vatikanu povodom proglašenja dogme o papinoj nezabludivosti na 1. vatikanskom koncilu
ImagePrečasni očevi i braćo: Iako s mirnom i slobodnom savijesti pred Bogom koji živi i vidi me, ipak sa strepnjom, otvaram svoja usta u vašoj prisutnosti na ovom zboru. Otkada sjedim ovdje s vama, pratim s pozornošću govore održane ovdje u dvorani, nadajući se svim srcem da će zraka svijetla odozgo sići i prosvijetliti oči mog razumijevanja i dozvoliti mi da odobrim propise ovog svetog ekumenskog Koncila sa savršenim poznavanjem slučaja.
Proučavanje Starog i Novog Zavjeta

Obuzet osjećajem odgovornosti, zbog kojeg ću odgovarati Bogu, odredio sam sebi proučavanje Staroga i Novog Zavjeta i to sa najvećom ozbiljnošću i pažnjom, i zapitao sam ove prečasne spomenike istine da mi obznane je li Sveti Papa, koji ovdje predsjeda zaista nasljednik Sv.Petra, namjesnik Kristov i nepogrešivi crkveni otac. Kako bih razrješio ovo značajno pitanje, bio sam primoran ignorirati sadašnje stanje stvari, i prenjeti se umom, s bakljom evanđelja u svojoj ruci, u dane kada nije bilo ni Ultramontanizma (1), ni Galikanstva (2) i kada je Crkva za svoje oce imala Sv.Pavla, Sv.Petra, Sv.Jakova i Sv.Ivana, oce kojima nitko ne može zanijekati njihov božanski autoritet, a da ne posumlja u ono što nas uči Sveta Biblija, koja je preda mnom i koju je Trentski Koncil proglasio pravilom vjere i morala.

(1)Ultramontanizam: pokret 19.stoljeća koji je zastupao centralizaciju sve moći i autoriteta u papi, tako da svi politički, intelektualni i religiozni stavovi rimokatolika budu određeni Rimom. Ultramontanizam je bio usvojen Vatikanskim koncilom 1870. Iako je II Vatikanski koncil (1962.-1965.) trebao okrenuti rimsku Crkvu prema decentralizaciji, Ultramontanizam još uvelike vlada.
(2)Galikanizam: Otpor papinskom prodiranju ili dominaciji u Francusku.


Zatim sam otvorio ove Svete stranice. Pa, (hoću li se usuditi to reći?) nisam našao ništa što ni izbliza, a ni izdaleka potvrđuje mišljenje Ultramontana. Štoviše na moje veliko iznenađenje, u apostolsko doba, ne nalazim nikakvo pitanje papinstva, nasljednika Sv.Petra i namjesnika Isusa Krista, ništa više nego Muhameda koji tada nije postojao. Vi, monsinjore Manning, ćete reći da bogohulim, vi monsinjore Fie da sam lud. Ne, monsinjori, ja ne bogohulim i nisam lud. Sad, pročitavši čitav Novi Zavjet, izjavljujem pred Bogom (sa rukom uzdignutom prema tom velikom raspelu) da nisam pronašao nikakav trag papinstva kakvo postoji u ovom trenutku. Nemojte mi uskratiti vašu pažnju, prečasna braćo, i sa vašim mrmljanjem i prekidima nemojte opravdati one koji kao otac Hyacinthe kažu da je ovaj Koncil ništa, već da su naši glasovi ovdje od početka određeni od vlasti. Kad bi to bio slučaj, ovaj skup, u koji su uperene oči cijelog svijeta, upao bi u najsramotnije nepovjerenje. Ukoliko ga želimo napraviti velikim, moramo biti slobodni. Zahvaljujem njegovoj Visosti monsinjoru Dupanloupu, za znak odobravanja koji mi daje glavom: ovo mi daje hrabrosti da nastavim.

Isus nije dao nikakvu prevlast Petru

Čitajući dalje Svete Knjige sa pozornošću kojom me osposobio gospodin, nisam našao ni jedno poglavlje, niti jedan mali stih u kojem Isus Sv.Petru daje prevlast nad apostolima, njegovim suradnicima. Ako je Šimun, Jonin sin, bio ono što mi smatramo njegovom Svetosti Piom IX danas, divno je što mu nije rekao: 'Kada ja uzađem do svog Oca, svi morate slušati Petra kao mene. Ja ga uspostavljam svojim namjesnikom na zemlji.'

Ne samo da Krist ne govori ništa o tome, nego uopće ne misli da bi crkvi trebao dati glavu. Kada obećaje svojim apostolima da će suditi 12 izraelskih plemena (Matej,19:28), obećaje im 12 prijestolja, jedno za svakoga, bez govora o tome da bi jedno bilo uzvišenije od drugih - a pripadalo bi Petru. Zasigurno, da je želio da to tako bude bio bi to i rekao! Što zaključujemo iz ove rečenice? Logika nam govori da Krist nije želio učiniti Sv.Petra glavom apostolskog zbora. Kad je Krist poslao apostole da osvoje svijet, svima je dao obećanje Duha Svetog. Dozvolite mi da ponovim: da je želio uspostaviti Petra za svojeg namjesnika, bio bi mu dao zapovjedništvo nad Njegovom duhovnom vojskom. Krist je kao što kaže Sveto Pismo – zabranio Petru i njegovim sudruzima da vladaju ili da primjenjuju vlast ili da imaju autoritet nad vjernima kao pognaski kraljevi (Luka,22:25). Da je Sv. Petar bio izabran za papu, Isus ne bi tako govorio; već kao što naša tradicija govori, papinstvo u svojim rukama drži dva mača, simbole duhovne i svjetovne moći.

Jedna stvar me zaista iznenadila. Premećući je u svojoj glavi, rekao sam sebi, da je Petar bio izabran za Papu, bi li njegovim suradnicima bilo dozvoljeno poslati ga sa Sv.Ivanom u Samariju da navješta evanđelje Sina Božjega? Što bi vi mislili, prečasna braćo, ako bi mi sada u ovom trenutku dozvolili to sebi i poslali njegovu Svetost Pia IX i njegovu excelenciju monsinjora Plantiera da idu Patrijarhu u Konstantinopol tražiti od njega da stane na kraj istočnom raskolu?

Ali tu je jedna još važnija činjenica. Ekumenski Koncil je održan u Jeruzalemu kako bi se odlučilo o pitanjima koja djele vjerne. Tko bi bio sazvao ovaj Koncil da je Sv.Petar bio Papa? Sv.Petar. Pa, ništa od ovog se nije zbilo. Apostol je sudjelovao na koncilu, kao i ostali, međutim nije on bio taj koji ga je sazvao već Sv.Jakov, i kada su odluke bile objavljene, bilo je to u ime apostola, starješina i braće (Djela 15). Radimo li tako i mi u našoj Crkvi? Što više preispitujem, prečasna braćo, to sam više uvjeren da u Svetom Pismu Jonin sin ne izgleda kao prvi.

Pavao i apostoli šute o papinstvu

Sad, dokle, mi učimo da je Crkva izgrađena na Sv.Petru, Sv.Pavao (čiji autoritet je van sumnje) kaže u svojoj poslanici Efežanima 2:20, da je izgrađena na temelju apostola i proroka s Isusom Kristom kao glavnim ugaonim kamenom. Isti apostol toliko malo vjeruje u nadmoć Sv.Petra da otvoreno krivi one koji tvrde, mi smo Pavlovi, a mi Apolonovi (1.Korinčanima 1:12), kao i one koji kažu, mi smo Petrovi (Kefini).

Tako, ukoliko je posljednji apostol bio namjesnik Kristov, Sv.Pavao bi sigurno pripazio da ne ukori tako strogo one koji su pripadali njegovim suradnicima. Isti apostol, nabrajajući službe u Crkvi, spominje apostole, proroke, evangeliste, pastire i učitelje. Da li bi onda trebali vjerovati, prečasna braćo, da bi Sv.Pavao, veliki apostol poslan poganima, jednostavno zaboravio prvu od ovih službi, papinstvo, da je papinstvo bilo božanski status? Zaboravnost mi se učinila toliko nemogućom, isto kao da povjesničar ovog koncila ne spomene ni jednom riječju njegovu svetost Pia IX. (Nekoliko glasova: 'Tišina, heretiče, tišina!') Smirite se braćo moja, još nisam završio. Zabranjujući mi da nastavim, pokazujete svijetu da ste u krivu zatvarajući usta najmanjem članu ovog skupa.

Nastavljam. Apostol Pavao ne spominje ni u jednom od svojih pisama upućenim raznim crkvama, Petrovo prvenstvo. Da je to prvenstvo postojalo, jednom riječju, da je Crkva u svom tijelu imala vrhovnu glavu, nepogrešivu u naučavanju, zar bi to veliki apostol poganima bio zaboravio spomenuti? Što govorim? On bi zasigurno bio napisao dugo pismo o ovoj svevažnoj temi. Bi li onda, kao što je i bilo kada je uspostavljena kršćanska doktrina, bila zaboravljena osnova, ključ?

Sada, ukoliko ne držite apostolsku crkvu heretičkom (što nitko od nas ne bi poželio, niti se usudio reći), moramo priznati da Crkva nikada nije bila ljepša, čistija, ni svetija nego u danima kada nije bilo pape. (Uzvici: 'Nije istina!; Nije istina!?) Neka moninjor di Laval ne govori 'Ne' jer ako bi se tko od vas, moja prečasna braćo, usudio misliti da je Crkva koja danas ima papu kao svoju glavu, više u vjeri, ili je čistija u svojem moralu od apostolske Crkve, neka to kaže otvoreno u lice svijetu, jer ovdje je centar iz kojega naše riječi lete od pola do pola.

Nastavljam. Ni u spisima Sv.Pavla, Sv.Ivana ni Sv.Jakova nisam našao ni traga ni sjemena papinske moći.

Sv.Luka, povjesničar misionarskih napora apostola, ne govori ništa o ovoj važnoj temi. Šutnja ovih svetih ljudi, čiji spisi čine dio Kanona, božanski nadahnutog Pisma, mi se učinila kao opterećenje i u biti nemogućom. Da je Petar bio papa, bila bi ta šutnja potpuno neopravdana, kao da je Thiers pišući povijest Napoleona Bonapartea izostavio naslov cara.

Vidim ovdje pred sobom člana ovog skupa koji kaže upirući svoj prst u mene: 'Evo raskolničkog biskupa koji se uvukao među nas pod lažnim bojama.' Ne, ne, moja prečasna braćo, ja nisam ušao na ovaj skup kao lopov, kroz prozor, nego kroz vrata, kao i vi. Moj naslov biskupa mi je dao to pravo, kao što me moja kršćanska savjest tjera da govorim i kažem to što vjerujem da je istinito.

Ono što me njaviše iznenadilo, i štoviše što se može demonstrirati, je šutnja Sv.Petra. Da je apostol bio ono što mi tvrdimo – tj. namjesnik Isusa Krista na zemlji – zasigurno bi to i znao. Da je to znao, kako to da se ni jednom nije postavio kao papa?

Mogao je to učiniti na dan Pentekosta, kada je izrekao svoju prvu propovijed, ali nije; ni u dvama pismima upućenim Crkvi također. Možete li zamisliti takvog papu, moja prečasna braćo, ako je Sv.Petar bio papa? Sada, ukoliko želite ustrajati na tome da je on bio papa, prirodna posljedica je da morate ustrajati u tome da je on bio nesvjestan te činjenice.

Sada molim, tko god ima glavu da misli i um da razmišlja, jesu li ove dvije pretpostavke moguće?

Da se vratim, dok je apostol živio, Crkva nikada nije mislila da bi mogao postojati papa; da bi se ustrajalo na suprotnome, svi sveti spisi bi morali biti ignorirani u potpunosti.

Petar u Rimu – 'Smješna legenda'

Ali sa svih strana se govori, zar nije Sv.Petar bio u Rimu? Zar nije bio razapet glavom nadolje? Zar nisu propovjedaonice s kojih je naučavao, oltari s kojih je izgovarao misu, u ovom vječnom gradu?

Boravak Sv.Petra u Rimu, moja prečasna braćo, oslanja se samo na tradiciju, ali da je i bio rimski biskup, kako iz toga biskupovanja možete dokazati njegovu prevlast?

Scaliger, jedan od najučenijih ljudi, nije se ustručavao reći da bi se biskupovanje i boravak Sv.Petra u Rimu trebalo tretirati kao smiješna legenda. (Ponavljani uzvici: 'Zatvorite mu usta, zatvorite mu usta, prisilite ga da siđe s propovjedaonice.')

Prečasna braćo, ja sam spreman šutjeti, ali nije li bolje, na saboru kao što je naš, sve provjeriti, kao što apostol nalaže, a što je dobro zadržati? Mi imamo diktatora, pred kime se mi – čak i njegova svetost Pio IX – moramo poniziti, šutjeti i pognuti glave. Taj diktator je – prošlost. Ovo nije legenda koja može biti oblikovana kako lončar oblikuje glinu, nego kao dijamant koji urezuje u staklo ono što ne može biti poništeno. Do sada sam se oslanjao samo na nju, i ako nisam našao ni traga papinstvu u apostolskim danima, krivica je njezina, ne moja. Želite li me staviti u poziciju optuženoga za izmišljotine? Izvolite to učiniti, ako možete.

Čujem zdesna, netko govori ove riječi: 'Ti si Petar, i na toj stijeni sagradit ću moju Crkvu.' Odgovorit ću na ovaj prigovor odmah, moja prečasna braćo, ali prije nego što to učinim, želim vam prezentirati rezultate mojih povjesnih istraživanja.

Nikakvog pape u prva četiri stoljeća

Ne našavši traga papinstvu u apostolskim knjigama, rekao sam sebi; ono što tražim, naći ću u crkvenim analima.

Pa, da vam iskreno kažem – tražio sam papu u prva četiri stoljeća, i nisam ga našao. Nitko od vas, nadam se, neće sumnjati u autoritet svetog biskupa iz Hippa, velikog i blagoslovljenog Sv.Augustina.

Ovaj pobožni crkveni otac – čast i slava katoličke crkve, bio je tajnik na Melvienskom koncilu.

U dekretima ove prečasne skupštine, nalaze se ove značajne riječi: 'Tko god se želi obratiti onima preko mora, neće biti primljen od nikoga u Africi u zajedništvo (pričest)'. Afrički biskupi priznavali su rimskog biskupa tako malo, da bi kaznili izopčenjem sve one koji bi to učinili. Ovi isti biskupi, na VI koncilu u Kartagi, održanom pod Aurelijem, biskupom tog grada, napisali su Celestinu, rimskom biskupu upozorenje da ne prima prizive biskupa, svećenika ili redovnika Afrike; i da ne bi trebao slati više izaslanika ili službenika; i da ne bi trebao uvoditi ljudski ponos u Crkvu.

Da je rimski patrijarh od najranijih vremena pokušavao privući sebi sav autoritet, očita je činjenica, ali je jednako očito i da nije imao prevlast koju mu dodjeljuju Ultramontani.

Da ju je imao, bi li se afrički biskupi – Sv.Augustin, prvi među njima, usudili zabraniti žalbe na njihove propise njegovom vrhovnom sudu? Ispovjedam, bez poteškoća, da je rimski patrijarh držao prvo mjesto. Jedan od Justinijanovih zakona kaže: 'Odredimo, prema definiciji četiri Koncila, da je Sveti papa antičkog Rima bio prvi među biskupima i da će nadbiskup iz Konstantinopolja, koji je novi Rim, biti drugi.'

Pokloni se onda pred moći koju ima papa – reći ćete mi. Nemojte brzati sa zaključkom, moja prečasna braćo, budući da je na licu Justinijanova zakona zapisano 'od reda nadbiskupske stolice'. Predsjedništvo je jedna stvar, moć sudske vlasti nešto drugo. Na primjer, pretpostavimo da je u Firenzi skup svih biskupa Kraljevstva. Predsjedništvo bi bilo dato nadbiskupu iz Firenze, kao što bi među istočnjacima bilo dodjeljeno patrijarhu iz Konstantinopolja, a u Engleskoj bi bilo dodjeljeno nadbiskupu od Canterburya. Ali, ni prvi, ni drugi, ni treći ne bi mogao imati sudsku vlast nad kolegama iz položaja koji mu je dodjeljen.

Važnost rimskih biskupa nije proizlazila iz božanske snage, nego iz važnosti grada u kojemu su bili ustoličeni. Monsinjor Darboy (u Parizu) nije nadređeni po položaju biskupu od Avignona, ali usprkos tome, Pariz mu daje važnost koju ne bi imao da mu je palača umjesto na obali Saine, bila na obali Rhone. To što vrijedi u crkvenim krugovima isto je i u civilnim i političkim krugovima: perfekt u Rimu nije veći perfekt od onoga u Pisi, ali civilno i politički, on ima veću važnost.

Rekao sam da od najranijih vremena, Patrijarh Rima ima želju za potpunom vlašću nad crkvom. Nažalost, zamalo je to postigao, ali nije uspio u svojim nastojanjima jer je Car Teodozije II izdao zakon po kojemu je određeno da Patrijarh iz Konstantinopolja ima istu vlast kao i onaj iz Rima (Leg.cod. de sacr.,etc.) Očevi vijeća iz Kalcedona stavljaju biskupe novog i starog Rima u isti položaj po pitanju svih stvari, čak i svećeničkih (Can.28). Šesti Koncil u Kartagi zabranio je svim biskupima da uzimaju titule kneževa biskupa ili vladara biskupa. Što se tiće naslova univerzalnog biskupa, kojeg su pape uzele kasnije, Sv.Grgur I, smatrajući da se njegovi nasljednici nikada ne bi htjeli kititi tim imenom, napisao je ove poznate riječi: 'Nijedan od mojih prethodnika nije pristao uzeti to svjetovno ime jer kada patrijarh daje sebi ime Univerzalni, titula patrijarha gubi na ugledu. Zato neka bude daleko od kršćana da žele sebi davati takva imena i nazive koji štete ugledu njihove braće.' Riječi Sv.Grgura su upučene kolegama iz Konstantinopola, koji su zastupali prvenstvo u crkvi. Papa Pelagius II naziva Ivana, Biskupa iz Konstantinopolja, koji je težio visokom položaju među svećenicima, 'bezbožnim i svjetovnim'.

'Ne težite', rekao je 'sveopćem naslovu koji Ivan prisvojio nezakonito. Neka ni jedan patrijarh ne uzme ovo svjetovno ime jer kako možemo ne očekivati razne nevolje ako se takvi elementi stvaraju među svećenicima. Snaći će ih ono što im je bilo prorečeno: On je kralj sinova ponosa' (Pelagije II, Lett.13). Ne dokazuju li ovi autoriteti (a mogu dodati još stotinjak iste važnosti), jasno kao podnevno sunce, da su prve rimske pape tek puno kasnije bili priznati kao sveopći biskupi i crkveni glavari? S druge strane, tko ne zna da, od godine 325. kada je održan prvi Koncil u Nici, sve do 580. godine kada je održan drugi ekumenski koncil u Konstantinopolju, među više od 1109 biskupa koji su prisustvovali na prvih šest Koncila nije bilo više od devetnaest zapadnjačkih biskupa? Tko ne zna da su vladari sazivali Koncile bez informiranja, a ponekad i protiv volje rimskog biskupa? - da je Hosius, Biskup iz Kordobe presjedao na prvom Koncilu u Nici i da je redigirao kanone istoga. Isti Hosius je kasnije presjedao na Koncilu u Sardici, isključujući papinske izaslanike rimskog biskupa Juliusa.

Ti si Petar

Ali, dosta o tome, moja prečasna braćo; sada ću govoriti o velikom argumentu – stijeni (petra, grč.) - kojeg ste ranije spomenuli – za uspostavljanje prvenstva rimskog biskupa. Ako je to točno, raspravi bi bio kraj, ali naši očevi - a oni su zacjelo nešto znali - nisu o tome imali isto mišljenje kao mi. Sv.Ćiril u svojoj četvrtoj knjizi o Trojstvu kaže 'Mislim da pod stijenom morate misliti na nepoljuljanu vjeru apostola'. Sv.Hilarije, Biskup iz Poatjea u svojoj drugoj knjizi o Trojstvu kaže 'Stijena (petra) je blagoslovljena i jedina stijena vjere ispovjedane iz usta Sv.Petra' i u šestoj knjizi o Trojstvu, on kaže 'Na ovoj stijeni ispovjedanja vjere sagrađena je crkva.' 'Bog', kaže Sv.Jerom u svojoj šestoj knjizi o Sv.Mateju, 'je zasnovao svoju crkvu na ovoj stijeni, a po toj stijeni je i apostol Petar dobio ime.' Poslije njega Sv.Chrysostom kaže u svojoj pedeset i trećoj propovjedi o Sv.Mateju, 'Na ovoj stijeni ja ću izgraditi crkvu – to znači na vjeri ispovijedanja.' Sada, što je to ispovijedanje apostola? To je bilo ovo: 'Ti si Krist, Sin Boga živoga.' Ambroz, Sveti Nadbiskup Milana (o drugoj glavi Efežanima), Sv.Bazil iz Selucija i očevi kalcedonskog Koncila, poučavaju upravo istu stvar. Od svih doktora kršćanske prošlosti, Sv.Augustin zauzima jedno od prvih mjesta po znanju i svetosti. Poslušajte što on piše u svojoj drugoj raspravi o 1.Ivanovoj poslanici, 'Što znače riječi: “Izgradit ću svoju crkvu na toj stijeni?” Na toj vjeri, na tome što kaže, “Ti si Krist, sin Boga živoga”.' U toj raspravi o Sv.Ivanu nalazimo najznačajniju frazu: 'Na ovoj stijeni koju si ti ispovjedio, ja ću izgraditi svoju crkvu, budući da je Krist bio stijena.' Veliki biskup nije baš vjerovao da je crkva bila izgrađena na Sv.Petru, tako da je rekao ljudima u svojoj trinaestoj propovijedi 'Ti si Petar, i na toj stijeni (petra) koju si ti ispovijedio, na toj stijeni koju si spoznao govoreći, “Ti si Krist, Sin Boga živoga”, ja ću sagraditi svoju crkvu – na meni samome koji sam Sin Boga živoga: izgradit ću je na meni, ne mene na tebi.' Ovako kako je Sv.Augustin mislio o ovom proslavljenom odlomku, mislio je i sav kršćanski svijet tog vremena.

Zato da zaključimo, ja utvrđujem (1) da je Isus dao apostolima istu moć koju je dao Sv.Petru, (2) da apostoli nikad nisu priznali Sv.Petra namjesnikom Isusa Krista i nepogrešivim učiteljem crkve, (3) da Sv.Petar nikada nije pomislio da bude papa i da se nikada nije ponašao kao papa, (4) da je Koncil u prva četiri stoljeća, iako je priznavao visoki položaj rimskog Biskupa u crkvi na račun Rima, dao mu naziv preuzvišeni, samo kao čast, nikad kao moć ili zakonsku vlast, (5) da Sveti oci u poznatom poglavlju 'Ti si Petar i na toj stijeni sagradit ću svoju crkvu' nikada nisu shvaćali da je crkva građena na Petru (super Petrum) nego na stijeni (super petram) odnosno ispovijedanju vjere apostola. Zaključujem, pobjedonosno, s povješću, s razumom, logikom, sa zdravom pameću i kršćanskom savješću da Isus Krist nije povjerio nikakvu vladavinu Sv.Petru i da su biskupi Rima postali crkveni vladari čistim prisvajanjem svih prava episkopata (Glasovi: 'Tišina, besramni protestantu! Tišina!')

Ne, ja nisam besramni protestant. Povijest nije ni katolička, ni anglikanska, ni kalvinistička, ni luteranska, ni armenska, ni krivovjerna grčka, ni talijanska, papinska. Ona je ono što je, nešto jače od svih vjeroispovijesti, Kanona, i ekumenskih Koncila. Pišite protiv toga, ako se usuđujete, ali ne možete je uništiti kao što ni izvađena cigla iz Koloseuma neće uzrokovati da se on sruši. Ako sam rekao nešto što povijest pokaže krivim, dokažite mi poviješću i bez trenutka premišljanja, ja ću se časno ispričati; ali budite strpljivi i vidjeti ćete da nisam rekao sve što sam mogao ili trebao; pa makar me i pogrebna povorka čekala na mestu Sv.Petra, neću šutiti i imam obavezu ići dalje. Monsinjor Dupanlop u svom slavnom osvrtu na ovaj vatikanski Koncil je rekao i to s razlogom, da ako proglasimo Pia IX nepogrešivim, neizostavno moramo, po prirodi logike, smatrati da su i svi njegovi prethodnici također bili nepogrešivi.

Papinske greške i proturječja

Dakle, prečasna braćo, ovdje povijest diže svoj glas da nas uvjeri da su neki pape zgriješili. Vi se možete buniti protiv toga ili poricati, kako vam drago, ali ja ću to dokazati.

Papa Viktor (192.) je najprije odobravao Montanizam, a zatim ga je osudio. Marcellimus (269.-303.) je bio idolopoklonik. Ušao je u Vestin hram i ponudio tamjan boginji. Reći ćete da je to bio trenutak slabosti, ali ja vam odgovaram, namjesnik Isusa Krista bi prije umro nego postao izdajnik. Liberius (358.) se složio s prokletstvom Athanasiusa i priznao Arianizam kako bi se mogao vratiti iz progonstva i ponovno uspostaviti svoju nadbiskupiju. Honorije (625.) je ustrajao u monotelithism-u: Otac Gratry je to dokazao primjerom. Gregory I (590.-604.) naziva svakog tko uzima ime Univerzalni biskup antikristom, a suprotno Boniface III (607,8) prisiljava oceubojicu cara Phocasa da mu prizna tu titulu. Paschal II (1099.-1118.) i Eugenius III (1145.-1153.) dozvoljavaju dvoboje, Julius II (1059.) i Pio IV (1560.) ih zabranjuju. Eugenius IV (1431.-1439.) priznaje baselski Koncil i obnovu kaleža u crkvi Bohemia; Pio II (1458.) je obnovio povlastice. Hadrian II (867.-872.) je proglasio valjanima civilne brakove, Pio VII (1800.-1823.) ih je osudio; Sixtus V (1585.-1590.) je tiskao Bibliju i papinskom bulom preporucio da se čita, a Pio VII je osudio čitanje Biblije. Clement XIV je ukinuo red Jezuita, dozvoljen od Pavla III, a Pio VII ga ponovno uspostavlja.

Ali zašto tražiti tako davne dokaze? Zar nije naš sveti Otac ovdje prisutan, u svojoj buli koja daje pravila za ovaj Koncil, u slućaju njegove smrti dok još zasjeda, ukinuo sve što je u prošlosti moglo biti protivno tome (buli), čak i onda kad je proizlazilo iz odluke njegovih prethodnika? I svakako ako je Pio IX govorio 'ex-cathedra' to nije iz dubine svog groba kada nameće svoju volju crkvenim glavarima.

Nikada ne bih završio, moja prečasna braćo, ako bih iznosio pred vaše oči sve kontradikcije papa u njihovim učenjima. Ako stoga proglašavate nepogrešivost aktualnog pape, morate ili dokazati, što je nemoguće, da pape nikada nisu proturječili jedan drugome, ili morate izjaviti da vam je Duh Sveti objavio da papinska nepogrešivost datira od 1870. Jeste li dovoljno smioni da to učinite?

Možda ljudi mogu biti ravnodušni i ne obraćati pažnju na teološka pitanja koja ne razumiju i u kojima ne vide važnost, ali iako su ravnodušni na principe, ne mogu biti ravnodušni na činjenice. Stoga, nemojte se zavaravati. Ako prihvaćate dogmu o papinoj nepogrešivosti, protestanti, naši protivnici, će dobiti prednost u našem sukobu tim prije što je povijest na njihovoj strani dok mi imamo samo naše vlastito poricanje protiv njih. Što im možemo reći kada nam pokažu sve rimske biskupe od dana Luke do njegove svetosti Pia IX? Ah! da su svi bili kao Pio IX, mi bismo slavili, ali na žalost, to nije tako. (Uzvici: 'Tišina, tišina, dosta, dosta!')

Ne vičite velečasni! Plašiti se povjesti znači držati sebe svladanim., štoviše, da pustite svu vodu Tibera preko nje ne biste bili u stanju izbrisati ni jednu stranicu.

Pustite me da govorim i ja ću biti što je moguće kraći po ovoj važnoj temi. Papa Virgilius (538.) je kupio papinstvo od Belisauriusa, namjesnika cara Justiniana. Istina je da je prekršio obećanje i nikad ga nije platio. Je li to po crkvenim pravilima način za obvezivanje papinskoj kruni? Drugi kalcedonski Koncil je to službeno osudio. U jednom od njegovih kanona možete pročitati da 'ako biskup dobije svoje biskupstvo novcem, treba ga izgubiti i biti obeščašćen'. Papa Eugenije III (IV u originalu) (1145.) je imitirao Virgilija. Sv.Bernard, svijetla točka svog vremena, kori papu govoreći mu 'Možeš li mi pokazati u ovom velikom gradu Rimu ikoga tko će te prihvatiti kako papu, ako u zamjenu ne dobije zlato ili srebro?'

Prečasna moja braćo, hoće li papa koji uspostavi banku na vratima hrama biti nadahnut Duhom Svetim? Hoće li on imati ikakvo pravo poučavati o nepogrešivosti crkve? Vama je poznata povijest Formosusa suviše dobro da bih ja bilo što dodavao. Stjepan XI je tražio da njegovo tijelo obućeno u papinsku odjeću ekshumira; tražio je da se prsti koje je koristio za davanje blagoslova odsijeku i bace u Tiber izjavljujući da je bio krivokletnik i nezakonit. Zatim ga je narod zatvorio, otrovali su ga i zadavili. pogledajte kako su stvari bile popravljene; Romanus, nasljednik Stjepana, a poslje njega Ivan XI su obnovili uspomenu na Formosusa.

Ali vi ćete mi reći da su to priče, ne povijest. Priče! Pođite monsinjori u vatikansku biblioteku i pročitajte što veli Platina, povjesničar papinstva i Baraniusovi ljetopisi (A.D. 897). Ovo su činjenice koje bismo zbog časti Svete Stolice trebali zanemariti, ali ako to određuje dogmu koja može uzrokovati raskol u našoj sredini, je li ljubav koju imamo za našu prečasnu majku crkvu, katoličku, apostolsku i rimsku, ta koja nalaže da šutimo o tome?

Papinski grijesi i ispadi

Nastavit ću. Učeni kardinal Baronije, kad govori o papinskom sudu, kaže (obratite pažnju, moja presveta braćo, na ove riječi): 'Kakva je rimska crkva u to vrijeme? Kako je poročna! Kurtizane su vladale Rimom! One su bile te koje su davale, mijenjale i oduzimale biskupsku čast; i što je strašno reći, one su svoje ljubavnike, lažne pape, postavljale na tron Sv.Petra' (Baronije A.D. 912). Reći ćete, to su bili lažni pape, ne pravi; neka je tako, ali u tom slućaju, ako je papinska stolica Rima bila pedeset godina okupirana anti-papama, kako bi opet uhvatili nit papinskog nasljeđa? Je li crkva bila u stanju najmanje stoljeće i pol ići bez glave i zatim pronaći sebe bez vodstva?

Gledajte: najveći broj ovih anti-papa se pojavljuje na rodoslovnom stablu papinstva; i mora biti da je to apsurd koji je Baronije opisao; jer se Genebrado, veliki ulizica papa, usudio reći u svojim Kronikama (A.D. 901) 'Ovo je stoljeće nesretno, jer u skoro 150 godina pape su odbacili sve vrline prethodnika i postali otpadnici, ne apostoli.' Mogu misliti kako se slavni Baronije crvenio kad je pričao o djelima ovih rimskih biskupa. Ako govorimo o Ivanu XI (931.) rođenom sinu pape Sergija i Marozije, on je napisao ove riječi u svojim ljetopisima: 'Takav monstrum je sramotno gazio svetu rimsku crkvu'. Ivan XII (956.) je izabran za papu sa osamnaest godina, a pod utjecajem kurtizana nije bio ni malo bolji od svojih prethodnika.

Žao mi je, preuzvišena braćo, što sam uzburkao toliko prljavštine. Neću govoriti o Alexanderu VI, ocu i ljubavniku Lukrecije; okrećem se od Ivana XXII (1319.), koji je zanjekao besmrtnost duše i kojeg je svrgnuo sveti ekumenski Koncil u Konstanci. Netko će tvrditi da je ovaj Koncil bio samo privatan; neka je bilo tako, ali ako mu odbijete priznati bilo kakav autoritet, logičan slijed je da morate smatrati nominaciju Martina V (1417.) ilegalnom. Što će onda biti s papinskim nasljeđivanjem? Možete li naći njegovu nit?

Ne govorim o raskolu koji je obečastio crkvu. U tim nesretnim vremenima, papisnku stolicu u Rimu su zauzimala dva suparnika, a ponekad čak i tri. Koji je od njih bio pravi papa? Da još jednom zaključimo, ponavljam, ako prihvatite nepogrešivost sadašnjeg rimskog biskupa, morate prihvatiti i nepogrešivost svih prethodnika, bez isključivanja ijednoga. Ali, možete li to učiniti kad povijest ustanovljava jasno kao dan da su pape griješile u svom naučavanju? Možete li to učiniti i podržati pohlepne, incestuozne, ubilačke, simonijske (prodavanje i kupovanje crkvenih službi) pape, kao namjesnike Isusa Krista? O, presveta braćo! Podržati takvu grozotu bi bila izdaja Krista gora od Judine. Bilo bi to bacanje blata u Njegovo lice. (Uzvici: 'Skinite ga sa propovjedaonice, brzo, zatvorite usta heretiku!')

Povratak Božanski nadahnutim svetim knjigama

Prečasna moja braćo, zašto vičete; zar ne bi bilo poštenije da odvažete moje razloge i dokaze na vagi svetosti? Vjerujte mi, povijest se ne može ponovo stvarati; ona je tamo i ostaje za vječnost da protestira energično protiv dogme papinske nepogrešivosti. Vi to možete prihvatiti jednoglasno, ali jedan glas će nedostajati, a to je moj! Monsinjori, pravi vjernici imaju svoje oči uprte u nas i od nas očekuju da ispravimo bezbrojna zla koja obeščašćuju crkvu: hoćete li ih prevariti u njihovim nadama? Zar nećemo odgovarati pred Bogom ako propustimo ovu važnu priliku koju nam je Bog dao da izlječimo pravu vjeru. Iskoristimo priliku, moja braćo, naoružajmo se svetom hrabrošću; učinimo snažni i plemeniti pokušaj; okrenimo se naučavanjima apostola, jer bez toga nam ostaju samo greške, tama i lažna tradicija. Iskoristimo svoju pamet i inteligenciju i uzmimo apostole i proroke kao svoje nepogrešive gospodare s obzirom na pitanje nad pitanjima: 'Što ja moram učiniti da bih bio spašen?' Kad jednom to odlučimo, postavili smo temelje svom dogmatskom sistemu, čvrsto i nepokretno na stijeni, trajno i nepodmitljivo i božanski inspirirano Svetim Pismom. Puni povjerenja izaći ćemo pred svijet i poput apostola Pavla, u prisutnosti slobodnih mislilaca, znat ćemo 'nitko drugi nego Isus Krist, On razapeti'. Pobijediti ćemo propovijedanjem 'ludosti na križu' kao što je Pavao pridobio učene ljude Grčke i Rima; a rimska crkva će imati svoju slavnu '89. (Clamorous viče: 'Silazi dolje! Van s protestantom, Kalvinistom, izdajicom Crkve!') Vaši povici, monsinjori, ne plaše me. Ako su moje riječi vruće, moja glava je hladna. Nisam ni Luterov ni Kalvinov ni Pavlov ni Apolonov, nego Kristov'. (Ponovljeni povici: 'Anatema, anatema, izdajniku!')

Anatema? Monsinjori, anatema? Vi vrlo dobro znate da ne protestirate protiv mene nego protiv svetih apostola pod čiju zaštitu bih želio da ovaj Koncil stavi crkvu. Ali ako umotani u zavoje izađu iz svojih grobova, hoće li govoriti jezikom drugačijim od mojega? Što biste im rekli kad vam u svojim rukopisima pokažu da je papinstvo zastranilo od Evanđelja Sina Božjeg, koje su oni propovijedali i potvrdili na tako velikodušan način svojom krvlju? Biste li im se usudili reći da nam je draže učenje naših vlastitih papa, našeg Bellarmin-a ili Ignacija Loyola od vašeg? Ne, ne, tisuću puta ne! Ukoliko niste začepili uši da ne čujete, zatvorili oči da ne vidite, isključili svoj um da ne možete razumjeti. Ah! ako nas onaj koji vlada nad nama želi kazniti, učinivši da Njegova ruka teško padne na nas, kao što je učinio sa faraonom, nema potrebe da zove Garibaldijeve vojnike da nas odvuku od vječnog grada. Dovoljno je dopustiti da učine Pia IX božanstvom, kako smo mi učinili boginjom blaženu Djevicu.

Stanite, stanite, prečasna braćo na odvratnoj i besmislenoj nizbrdici na koju ste sami sebe postavili. Spasite Crkvu od brodoloma koji joj prijeti tražeći jedino od Svetog Pisma pravila vjere u koja trebamo vjerovati i koja trebamo propovijedati.

Ja sam svoje rekao: neka mi Bog pomogne!
Izvor: http://members.lycos.co.uk/inlineradv/Strossmayer.htm
protestantizam @ 03:50 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, srpanj 30, 2008
Od jedne sestre u Kristu dobio sam jednu divnu pjesmu.
Molja molitva je da i vas Bog blagoslovi kroz ovu pjesmu neznanog autora.


Čekaj

Očajno, bespomoćno, čeznutljivo, plakao sam.
Tiho, strpljivo, s ljubavlju Bog je odgovorio.
Molio sam i vapio za rješenjem svoje sudbine,
A Gospodar je nježno rekao:
"Dijete, čekati moraš."

"Čekati? Kažeš, čekati!" hitro odgovaram.
"Bože trebaju mi odgovori, moram znati zašto!
Je li tvoja ruka prekratka? Ili me nisi čuo?
Po vjeri sam tražio i na Riječ se tvoju pozvao.

Moja budućnost i sve na što se mogu osloniti
U zraku visi, a TI mi kažeš: ČEKAJ?
Treba mi 'Da', znak IDI,
Ili čak i 'Ne' s čim ću se pomiriti.

I, Bože, obećao si da ako vjerujemo,
Samo trebamo tražiti i primiti
ćemo.
I, Bože, ja sam tražio, i ovo je moj vapaj:
'Umoran sam od traženja! Treba mi odgovor!'"

Spoznao sam tiho i nježno svoju sudbinu
Slušajući svoga Gospodara kako mi iznova govori: "Čekaj."
Srušio sam se na stolac, poražen i napet
Mrmljajući na Boga: "Dobro, čekam... na što?"

Tada je on, čini se, kleknuo
I njegove su oči plakale s mojima,
I nježno je rekao: "Mogao bih ti dati znak.
Mogao bih protresti nebesa, pomračiti sunce.
Mogao bih uskrsnuti mrtvaca, pomaknuti planine.

Sve što tražiš, mogao bih ti dati, i sretan bi bio.
Imao bi što bi želio -
Ali ne bi mene poznavao.
Ne bi poznavao dubinu moje ljubavi za svakog svetog čovjeka;
Ne bi poznavao snagu koju dajem palima;

Ne bi naučio gledati kroz oblake očaja;
Ne bi naučio vjerovati samo znajući da sam tu;
Ne bi poznavao radost počivanja u meni;
Kada su tama i tišina sve što možeš vidjeti.

Nikada ne bi iskusio puninu ljubavi
Kada mir moga Duha silazi poput golubice;
Znao bi da dajem i uzimam,
Ali ne bi poznavao dubinu otkucaja moga srca.

Sjaj moje utjehe kasno u noći,
Vjeru koju dajem kada hodaš slijep,
Dubinu koja je ponad dobitka onog što tražiš
Od vječnog Boga, koji ionako stvara sve što imaš.

Nikada ne bi znao koliko brzo prolazi bol,
Što znači: 'Dovoljna ti je moja milost.'
Da, snovi za tvoje najdraže
Ostvarili bi se preko noći.

Ali, kakva li gubitka?! Ako izgubim ono što sam činio u tebi!

Stoga, budi tiho, dijete moje, i s vremenom ćeš vidjeti
Da je najveći dar poznavati mene.
I iako se često čini da moji odgovori strašno kasne,
Moj najdragocjeniji odgovor je i dalje: 'Čekaj.'"
--

protestantizam @ 12:14 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, svibanj 24, 2008
Fra Baldo Lupetina, mučenik, čovjek koji je svjedočio za istinu za svojega života koji je primjer kršćanske revnost. Što reći za njega nego da je bio heroj vjere.
Na Wikipediji sam našao članak o njemu, ali ja ću još nešto ovdje dodati.
Bio je to ujak Matije Vlačića Ilirika.
Mladi Matija tragajući za istinom pitao je svojega ujaka inače gvardijana. Ovaj mu je odgovorio da ide k Luteru u Njemačku i da će ju tamo pronaći.
Sok je bio u tamnici dešavala sui se čuda propovjedanja. Zatvorenici su prihvaćali spasenje, a mnogi od njih su i javno posvjedočili o svojoj vjeri u Gospodina.
Mnogi su odbijali ljubiti križeve i sl. katoličke ceremonije.
fra Bakdo Lupetina nije samo hrvatski mučenik, nego i mučenik cijelog kršćanstva koji je svoju vjeru posvjedočio  svojom smrću kao što su to učinili nebrojeni u soba romskih progona.
Članak sa Wikipedije:
Fra Baldo Lupetina rođen je u Labinu.

Zbog njegovih vjerskih uvjerenja papinska inkvizicija bacila ga je i zazidala u malu prostoriju u Veneciji, koja se nalazila na razini mora pri plimi. Zbog propovijedanja zatvorenicima bio je izveden pred sud, gdje je kategorički odbio odbaciti svoja uvjerenja, pa čak i po cijenu zatvora i smrti. Zbog toga je presuda inkvizicije bila: "da se (fra Baldo) povede između stupova na Trgu Svetog Marka, da mu se tamo odsječe glava i tako mrtav da se spali na istom mjestu, a pepeo da se baci u more."

Mnogo je Talijana bilo pred sudom inkvizicije Santo Ufficio u Veneciji. Ni jedan od njih nije išao tako do kraja i nije se držao tako superiorno prema sudcima kao istarski glagoljaš Baldo Lupetina. Ali tom velikom karakteru, iz kojeg kao da su govorili nepokoreni glasovi svih naših tvrdoglavih (nepokorenih) generacija, nije bilo suđeno da tako lako završi svoj život. Mletački dužd smanjio mu je kaznu na doživotno tamnovanje, pa je za fra Balda sve ostalo po starome. Vratio se u svoju ćeliju na razini mora da bi za svake plime osjetio u njoj nadolazak vode. Opet je pomaljao glavu kroza zid u susjednu ćeliju i propovijedao radosnu vijest i tako je to teklo još godinama, dok ga ponovno nisu izveli pred sud i osudili na smrt utapljanjem u moru.

Ova druga osuda na smrt izrečena je godine 1556., ali je - sudeći prema podacima koji su dosad otkriveni - izvršena tek šest godina kasnije, tako da je taj borac za svoje ideale i za svoju istinu, koji je inkvizitorima jednom rekao da je rođen da samostalno pjeva, a ne da otpjevava, tj. da sam misli i zaključuje, a ne da prima tuđe zaključke, ustrajao u svojoj upornosti punih dvadeset godina, i to pod nečuveno teškim uvjetima inkvizitorske tamnice koja ni nakon dva desetljeća nije mogla slomiti ili pokolebati Baldin duh. Da se Baldo Lupetina pokajao, da je inkvizitorima izjavio da se odriče Luteranstva (odnosno vjere), oni bi ga izveli iz tamnice i poklonili mu život. Mjesto toga krvnici su ga jednog nepoznatog dana godine 1562. utopili u moru, u onom istom moru koje je ne tako daleko na jugoistoku rta Kamenjaka i iza Raškog kanala, gledao njegov Labin na brežuljku, njegov najdraži grad u nesretnoj Slovinskoj zemlji.

Ovo je pogled na tu zemlju (moj dodatak :-)):


Labin- mjesto hrvatskih reformatora Istre


protestantizam @ 11:56 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 21, 2008
Braća iz Riječi Života izdala su jednu lijepu knjigu.
Blog protestantizam kojieg vodim dugo je napadnut od strane rimokatolika.
Iskrivljena istina nije istina, Isus dolazi, a kad On dođe tada će već biti kasno za mnogo što.
Uzeo sam izvorni članak sa sitea Riječ Života.
Braća koja su se obratila podsjete me na one koji su htjeli katolicizam vratiti na izvor, a vrh Rimske Crkve ih je odbacio. Napisat ću uskoro članak o biskupu VErgiriju kojeg ne spominje danas nitko.
Sada pročitajte članak.
Link: www.rijeczivota.hr
10.04.08 22:21 Starost: 41 days
878 čitanja

Daleko od Rima, bliže Bogu

 

Trinaest svjedočanstava (od ukupno pedeset) obraćenih svećenika, preuzeta iz knjige Far from Rome, Near to God, jasno pokazuju kako nam ni religija, niti sakramenti, niti predanost crkvenoj organizaciji ne mogu donijeti ni mir; niti nas mogu uvesti u istinski odnos s Bogom.

Ako dakle tko želi ići za mnom neka me slijedi! Tko, naime hoće sačuvati svoj život, izgubiti će ga. Što dakle koristi čovjeku ako dobije  cijeli svijet, a izgubi svoj život? Što li može dati čovjek kao otkup za svoj život? Tko se postidi mene i mojih riječi pred ovim preljubotvornim naraštajem, toga će se i Sin Čovječji postidjeti pred kada dođe u slavi svoga Oca sa svetim anđelima" (Marko 8:34-38)

Uredili Richard Bennett i Martin Buckingham

God. izdanja: 2008 / Stranica: 142

MPC=35kn

protestantizam @ 14:09 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 17, 2008
Dali je apostol Petar kamen na kojemu je sazidana Crkva?
Oko ovoga se spori stoljećima i stvara mnoštvo svađa i razdora.
Rimokatolička crkva tvrdi da je ona utemeljena na Sv. Petru tumačeći odjeljak iz Matejeva Evanđelja 16:18. Svađe i samo svađe između sviju?
To ne vodi nikamo, nikakva svađa, rasprava i sl.
Kak dobiti odgovor na ovo pitanje? Tko je temelj Crkve, koja je crkva prava?
I opet svađa oko crkve. Obvaj viče: "Moja je prava!2 Drugi opet za svju tvrdi isto.
Sve bih pozvao bez obzira odakle su, iz koje pozadine ili crkve da skupa pogledamo Bibliju.
Pri obradi ove teme koristio sam knjigu Dragana Simova ŠTO KAŽE SVETO PISMO.
Čitajući Bibliju vidimo da je osnivač Crkve Isus Krist (pogledajmo Ivan 15:10, Djela 20:28).
Isus Krist je onaj zaglavni kamen na kojemu je sagrađena Ctkva , pročitajmo skupa 1 Petrovu 2:4-8:
"4 Pristupite k njemu, Kamenu živomu što ga, istina, ljudi odbaciše, ali je u očima Božjim izabran, dragocjen, 5 pa se kao živo kamenje ugrađujte u duhovni Dom za sveto svećenstvo da prinosite žrtve duhovne, ugodne Bogu po Isusu Kristu. 6 Stoga stoji u Pismu: Evo postavljam na Sionu kamen odabrani, dragocjeni kamen ugaoni: Tko u nj vjeruje, ne, neće se postidjeti. 7 Vama dakle koji vjerujete - čast! A onima koji ne vjeruju - kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni 8 kamen spoticanja, stijena posrtanja; oni se o nj spotiču, neposlušni Riječi, za što su i određeni."
Stone
- Isus Krist je jedini temelj i prava Crkva pripada samo Njemu, pogledajmo sada 1 Korinćanima 3:11:
"
11 Jer nitko ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je postavljen, a taj je Isus Krist."

-
Isus Krist je jedini poglavar  Svoje Crkve:
vidjeti sada  Efežanima 1:22-2:
"
22 Sve mu podloži pod noge, a njega postavi - nad svime - Glavom Crkvi, 23a je Tijelo njegovo, punina Onoga koji sve u svima ispunja.";
 i Kološanima 1:18:
"
18 On je Glava Tijela, Crkve; on je Početak, Prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude Prvak."

- Sve crkvene aktivnosti, sva crkvena učenja ne smiju izvirati iz ničeg drugog osim iz Isusa Krista "kao što tijelo ne može da živi bez glave, tako je i Crkva mrtva bez Gospodina Isusa" (Dragan Simov).

- Sada prelazimo na sporni redak.
Otvorimo svoje Biblije i pogledajmo redak kojim neki dokazuju da je Crkva utemeljena na Petru:
"
18 A i ja tebi kažem: ti si Petar, i na ovom kamenu sazidaću crkvu svoju, i vrata paklena neće je nadvladati." (Karadžićev prijevod)
(Matej 16:18)

Ime Petar, grčki PETROS  znači KAMEN. Tom riječju označena je čvrstina i pouzdanost koju Gospodin stvara  u životima vjernika.
Izraz "na ovoj stijeni" grčki PETRA nije ime i ne odnosi se na Šimuna Petra jer je u ženskom rodu na grčkom jeziku.

"Isus nije rekao "na tebi Petre" ili:" Na tvojim nasljednicima", nego: "NA OVOM KAMENU", odnosno na Božanskom otkrivenju i ispovjedanje vjere u Krista. Kljulevi Nebeskog Kraljevstva nisu dati samo Petru nego  i Crkvi (Matej 18:18).
Petar nije bio vođa cijele crkve, već je to vodstvo dijelio  zajedno sa drugim apostolima. tako na saboru u Jeruzalemu (Djela 15) predsjedavao je Jakov, brat Gospodnji; on je dao završnu riječ.
Apostol Petar je imao istaknuto mjesto  među judeokršćanima, a apostol Paveo među nevjernicima (Gal 2:7-9).
Apostol Petar i Rimski Biskup nemaju ništa zajedničko. Za razliku od mnogih papa koji su uživali u materijalnim bogatstvima, apostol Petar je izjavio: "...nemam srebra ni zlata" (Djela 3:6).

Ali je imao opunomoćenje Gospodina našega Isusa Krista  da učestvuje u širenju Božjeg Kraljevstva.
Riječi "ja ću sagraditi" su u budućemu vremenu. U sva četiri evanđelja riječ CRKVA se spominje  samo u Matej 16:18 i  18:17.
Crkva je rođena na dan Pedesetnice, a to je praznik Svetog Trojstva              (djela 2).
Crkva je nešto novo u odnosu na Starozacjetni Izrael. Nigdje u Starom Zavjetu Izrael nije nazvan Tijelom Gospodnjim.
Crkva je bila u Božjem planu prije stvaranja  svijeta (Efežanima 1:3-6).
Kroz Gospodina Isusa Krista Crkva je sjedinjena sa Izraelom i dijeli s izraelskim narodom  sva Božja obećanja (Rimljanima 4:13-17; Efežanima 2:11-22; 3:3-10).
Crkva treba da gradi svoje doktrine na apostolskom učenju (Djela 2:41-42; 2 Petrova 1:19; 2 Ivanovaaa 9-10; 1 Solunjanima 2:13; 1 Korinćanima 2:10-13; 1 ivanova 2:24,27)."
(u navodnicima doslovno sam citirao Dragana Simova i preveo iz njegove knjige "Šta Kaže Sveto Pismo" na hrvatski jezik).

Moja molitva je da Bog osvjedoči sve o ovoj istini i da svi puni pouzdanja u Njega oslonimo se na Njega i predamo Mu naše živote.
Prvi poziv je poziv na spasenje, a drugi je poziv na posvećenje gdje ovisimo o Njegovoj milosti moleći Mu se, čitajući i učeći iz Bibi+lije Njegove predragocjene Riječi, u zajedništvu sa drugima koji su ga upoznali i svedočeći o Njemu.
Crkva je bitna, jer ona je stub istine- ona Crkva kojoj je temelj Krist, a koju čine svi koji su se rodili nanovo odozgor primivši Isusa u svoje živote.
Neće nas Bog pitati: "Dali smo katolici, protestanti, pravoslavci" nego dali imamo Isusa u svojemu životu.
Crkva je stub istine, ona svjedoči za istinu, a ta istina je sam Gospodin Isus Krist kojemu slava u svu vječnost. Amen
protestantizam @ 12:04 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
petak, travanj 11, 2008
Na ovo što pišem me potakao razgovor sa jednim adventistom.
Nemam namjeru povrijediti itkoga, već iz ljubavi prema ljudima koji su tamo želim ukazati na povijesnu činjenicu o Milleru.
Držanje subote, nejedenje određenih jela jeste robovanje Zakonu.
Iz Biblije vidimo da nas je Krist oslobodio od toga.
Ja mogu jesti svinjsko meso, neću zgrješiti pojedem li odrezak. Sve je čisto čistima, tak da se na osnovu hrane ne smije osuđivati netko. Dal ovaj jede meso, a ovaj ne jede ili jede ili ne jede svinjsko meso... - ne smije se nikoga osuđivati zbog toga.
Skoro sam pričao sa jednim adventistom koji me ubjeđivao u to da moram svetkovati subotu, da moram prestati jesti svinjetinu... Bio je prilično napadan sa svojim tvrdnjama. Čak se usudio reći da sam sada presvjedočen u subotu i tak to. Žalosno je što mnogi ne žele vidjeti istinu.
Dok ovo pišem na umu mi je Tit 3:9 gdje kaže
"9 A ludih se raspra, i rodoslovlja, i svađa, i sukoba zakonskih kloni: beskorisni su i isprazni."
Ne želim više rasprave, svađe, jer sve je to jako beskorisno i ne vodi nikamo.
Sada idemo u povijest Adventističkog pokreta, ukratko ću se osloniti na povijesnu činjenicu o ovomu pokretu koju adventisti nažalost negiraju.



William Miller je prethodnik ASD.
Godine 1818 Miller, farmer iz Nove Engleske (NE) "predvidio" je da će Krist ponovno doći 21 svibnja 1843 godine (ovaj datum je utvrđen tumačenjem da 2300 gana prorečenih u Dn 8:14 predstavlja 23000 godina, od 457 godine prije Krista). Naravno, Krist se nije vratio te godine. Datum Kristovog dolaska je promijenjen na 24. studenog 1844 godine. Ponovno, Krist nije došao ni tada.
Miller je bio strašno razočaran. Čak je prije svoje smrti 1849 godine izjavio:
"Mi smo očekivali osobni Kristov dolazak u to vrijeme; tvrditi sada da nismo pogriješili bilo bi nepošteno. Nikada se ne trebamo stiditi otvoreno priznati svoje greške. Ja nemam povjerenja niti u jednu od novih teorija koje su nastale iz ovog pokreta." (Good News Broadcaster, lipanj 1964)
Mnogi koji su slijedili Milllera osnovali su svoje grupe, a jedna od njih je postala temelj modernog Adventizma.
Elen G. White je bila jedan od vođa te grupe.
Umjesto da prizna pogrešku koju je priznao Miller, ova grupa je ustrajala u tvrdnjama da je Krist zbilja došao 1844 godine. Oni su rekli da je Krist umjesto na zemlju, došao u "Nebesko Svetište" da bi (navodno) dovršio iskupljenje, te da će nakon što dovrši iskupljenje, On preći ostatak puta i doći na zemlju. Međutim, ta tvrdnja je neutemeljena, jer otkupljenje je dovršeno:
" A ovaj, pošto je prinio jednu jedincatu žrtvu za grijehe, zauvijek sjede zdesna Bogu." (Hebrejima 10:12)

Moja molitva sada, u ovomu trenutku je da Bog otvori oči ljudima koji su prihvatili ideje Ellen G. White i Millera prije njegovog priznanja.
Koliko su te ideje pogubne, o tomu ne bih komentirao i sve bih sada prepustio Vama da sami donesete zaključak.
William Miller- čovjek koji je sam priznao pogrešku i time dokazao netočnost adventistički h tvrdnji.Ellen G. White- osoba koja se nije pomirila sa istinomLogo Adventističe Crkve danas
protestantizam @ 15:34 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, veljača 6, 2008
MIR KRISTOV KOJI ČUVA SRCE

Draga braćo i sestre u Kristu,
ovih dana sam prolazio kroz teške psihičke napade od ljudi.
Došao sam tako jučer pred Boga i u molitvi Mu sve to predao.
I to nije bilo prvi put, bilo je to još mnogo puta.
Žalosti, štresa i tuge nije bilo, bio je mir, bila je sigurnost, a osjećaj Božje nazočnosti bio je veliki.
Slava Bogu!
Otvorimo svoje Biblije i proučimo skupa Filipljanima 4:4-7
"4 Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! 5 Blagost vaša neka je znana svim ljudima! Gospodin je blizu! 6 Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu - molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem - očitujte svoje molbe Bogu. 7 I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu."


Kaže 4 stih da se uvijek radujemo u Gospodinu!
Pitaš se kako, nalaziš izgovore, počinješ sumljati.
Isus je obećao dođemo li k Njuemu da će nas rasteretiti (viodjeti Matej 11:2Cool.
Vjerujemo li Isusu? On je velik, veći od svakog našeg problema.
Sam Isus kaže u Mateju 6:34: "34 Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova."

On želi da se pouzdamo, uporno nam kaže da Mu predamo terete, na to nas poziva, a mi ne vjerujemo.
Ako smo primili Krista u svoj život i predali Mu sve, predajmo stoga i sve probleme, sve muke Njemu.
Hana Smith u svojoj knjiozi Tajna Sretnog Kršćanskog Života navodi jedan simpatičan primjer:
čovjek koji je vozio kamion stao je čovjeku na putu.
Čovjek je nosio ruvsak na leđima.
Šofer je zbunjeno gledajući rekao čovjeku da skine teret s leđa.
Zante što mu je odgovorio:" Dovoljnio je što si mene povezao, još treba i ovaj teret da nosiš!"
Tako i mi, predali smo se Isusu, a naše terete Mu ne predajemo.
Predajmo svoje terete već sada Njemu koji nam daje okriijepu, svu svoju brigu.
5 stih kaže da je On blizu i neka je blagost naša znana svima.
On je blizu, On je tu i želi uzeti tvoj teret, želi ti dati okrijepu, mir, radost.
6 stih te poziva da ne brineš, da svoje molbe sa zahvalnušću uputiš Njemu- Njemu koji je spreman uvijek te saslušati, pomoći ti i dati ti utjehu, mir-naglašavam ovu zadnju riječ MIR.
Da bi došao do mira , moraš učiniti ovo što piše u navedenom. Predaj mu u molitvi sve.
Prepusti se Bogu koji je tu, koji te želi utješiti.
On je Otac Utjehe koji te želi utješiti i sve te terete koje nosiš uzeti od tebe.
Zahvali Mu već sada za Njegovo milosrđe i vjernost.
Nemoj brinuti, to ponavljam po tisuću puta moleći te bratski u Kristovo ime da već sada predaš svoj teret.
Što da se brineš kad je s tobom onaj koji sve drži u svojoj svetoj ruci, koji ti je obećao da te nikada, mada baš nikada neće ostaviti.
Djete se radosno prepušta svojemu ocu, tako i ti brate/sestro prepusti se u moćne ruke Boga našega.
Sada pažljivo još jednom pročitajmo stih 7, kaže
study : "7 I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu."
Bog će ti dati mir, ne mir ovoga svijeta, već pravi i istinski mir koji je samo u Isusu koji nam je rekao (sada otvorimo Ivanovi Evanđelje 14:27):
"27 Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši. "
Taj mir nam daje on pozivajući nas da se ne brinemo, već da mu se predamo, u Njegove svete ruke koje su za nas bile probodene.
Taj mir će zbilja čuvati tvoje srce od štresa, od razdora.
S takvim srcem koje čuva mir kristov i u nevolji ćeš moći reći: "Sreatan sam, sva moja radost je Gospodin!"
Predaj Mu se i sve svoje brige i terete, dopuštajuć MU da te vodi na slavu imena svojeg.
AMEN
protestantizam @ 12:23 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, prosinac 27, 2007
AKO NISI, PRIMI POKLON OD OCA
Božićna internet evangelizacija

(poziv na obraćenje)
Obrati se, pokaj se, primi ISUSA, slijedi Ga i živi!
Sve vas najprije želim pozdraviti u moićnom imenu ISUSOVU!

Da, vrijeme je Božića, vrijeme kada svi žure negdje, neki u kupovinu, neki idu da se napiju i da poslije službe počnu psovati.
Jeli to Božić, jeli Božić komercijala, jeli Božić jelo i piće, provod, zabava?
Ne po tisuću puta.
Sve što smo malo prije spomenuli je grijeh i čisto bogohuljenje i niš drugo osim toga.
"Božić, pa što je to onda? Što će mi ak nema ćurke, jela, vina...?"
Božić je nešto više od toga, Božić je dan kada se sjećamo ovoga, da je Isus Krist došao na ovaj svijet, napustio je Nebo, napustio je svu tu udobnost Neba i došao u ovaj mračni svijet.
Otvorimo svoje Biblije i pročitajmo Ivan 1:9
"Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet"

Pogledajmo nazad malo i bacimo pogled na stih 5:
" i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze."

Isus je to svjetlo istinsko koje je došlo radi nas ljudi i radi našega spasenja- da mi u Njemu imamo život vječni.

Da, došao je i to nezaštićen.
Židovi su očekivali da će Mesija doći sa silom, kao Kralj koji će ojačati Izrael i osloboditi Ga.
Ne, Mesija- Krist Isus je došao da uradi više od toga: došao je da spasi, da donese mir. Biblija Ga naziva Knezom Mironosnim.

Isus se rodio ne u dvorima nego u štsalici, došao je skromno i ponizno u obvaj svijet uzevši naličje sluge.
" I Riječ (ISUS koji je Bog- LOGOS) tijelom postade i nastani se među nama (Ivan 1:14a)

Mnogi kažu da je to nemoguće, ali zaboravljaju da je Bog svemoguć, da Mu je sve moguće.
To je učinio za nas, došao je da umre za nas na križu i da uskrsne radi našega opravdanja. (vidjeti Rimljanima 4:25)
Otac nam nudi poklon, nudi dar: nudi život vječni u Isusu.
To je najveći dar, jer "uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni." ( Ivan 3:16)
Isus je bio predan za tebe, ponio na sebi sve tvoje grijehe.
Uskrski Krist stoji i pred tvojim vratima da ti da dar.
On želi ući u tvoj život, na vratima On stoji i kuca (Otkrivenje 3:20).
Učini to sada, primi taj dar ako ga dosada nisi prmio.
Kada primiš taj dar (Isusa) onda, i čitamo u Ivan 1:12
" onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime."
U 1 Ivanovoj 4:9-10 čitamo:
"U ovom se očitova ljubav Božja u nama: Bog Sina svoga jedinorođenoga posla u svijet da živimo po njemu. 10 U ovom je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego - on je ljubio nas i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše. "
Amen
ISUS JE SPASITELJ
Bez tog dara koji nam nudi Bo mi ne možemo biti spašeni.
To je milost, Bog nam besplatno nudi, dariva spasenje u Isusu Kristu.
Bog u svojoj Riječi još kaže. Otvorimo sada: 1 Ivanova 5:12:
"Tko ima Sina, ima život; tko nema Sina Božjega, nema života."

Pozivam te sada da primiš Isusa i slijediš Ga.
Tada ti Božić neće biti samo 25. 12. i biti povod da piješ, šopingiraš...
Božić će ti biti svaki dan i uskrs i s Isusom ćeš se kretati ka Očevu domu.
pokaj se stoga u molitvi za tvoj život bez Njega, zatim moli:
"Gospodine Isuse trebam Te,
hvala Ti što si došao na ovaj svijet zbog mene, hvala Ti što si umro zbog mene i opačina mojim, hvala Ti što si uskrsnuo za mene.
Otvaram Ti sada, ovoga trenutka vrata svojega života. Molim Te, uđi u moj život i načini ga onako kako Ti želiš. AMEN"

Sada si primio dar, djete si Božje, krećeš se ka Nebu. Ali, moraš nastaviti slijediti Krista.
1. Moli se- razgovaraj s Njim
2. Čitaj Bibliju- Kroz Nju ti On daje odgovore
3. Nađi zajedništvo sa drugima koji su učinili isto
4. reci drugima da on živi - svjedoči

Drago djete, sada kada si Ga primio nastavi ići za Njim i neka vjera živa Njegova u tebi urodi rodom velimik na slavu Božjeg imena.
AMEN

Dar koji Bog ima za tebe i kojeg si upravo sada primio daj i drugima govoreći im što Otac za njih ima.

Neka je SRETAN BOŽIĆ, ne samo 25. 12. nego svaki dan našega života.
Milost i mir Božji!
Amen
protestantizam @ 13:12 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
Index.hr
Nema zapisa.